U Dzień rodnaj movy papularnaja piśmieńnica sabrała svaje ŭlubionyja prymaŭki, i tut palacieła
«Raz Dzień rodnaj movy, to ja jaho adśviatkuju lubimymi prymaŭkami», — napisała ŭ fejsbuku piśmieńnica Śviatłana Kurs i adsypała ich ščodruju žmieniu.

Śviatłana Kurs. Kałaž: press-club.pro
- Padaj, Boža, što vysoka, a što nizka, ja i sam vaźmu.
- I zamuž nie vyjšła, i ŭ dzieŭkach nie zastałasia.
- Čarački i rumački daviaduć da sumački!
- Z muzyki chleb nievialiki, a z hulaki — i zusim nijaki.
- Addam na Śviaty Adam.
- Hladzi taho, z čaho chleb jasi.
- Nie ŭmieješ šyć zołatam — idzi bić mołatam!
- Chadziem, baba, u čužoje siało, pačujem, što ŭ našym robicca.
- Hulaj, Ahata, zaŭtra śviata.
- Havaryŭ by katok, dy jazyk karatok.
- Što ziaziula to nie ptuška, što niaviestka nie dačuška.
«Niepraŭdzivaja, zatoje ładna skrojenaja», — prakamientavała piśmieńnica apošniuju prymaŭku, dadaŭšy jašče da kupy jašče adnu žartoŭnuju i «niepalitkarektnuju», pra palešukoŭ:
«Palešuku to i sierp dziva».
A paśla razyšłasia tak, što nakidała jašče ładnuju hurbu hetych prymavak u kamientarach:
- Hušču źjeŭ, a žyžku na kahał!
- Durniu i siem viorst nie kryvulki.
- Prylacieła kula, nie znajem adkula.
- Praz adnaho barana ŭsio stada pahana.
- Na balučaje voka ŭsio parušša lacić.
- Mała dać — brydka. A mnoha — škoda.
- Na toje i bjuć, kab baleła.
- Dali ŭ zuby i tym źviali rachuby.
- Chto padjeŭšy spać kładziecca — u taho sała zaviadziecca.
- Kašal piechatoju nie chodzić.
- Nie z našym nosam malinu klavać!
- Pjan — kapitan, a praśpicca — dyk aŭcy baicca.
- Punia zhareła. Ale ž i myšy lasnuli!
- Ad poliŭki — nožki tonieńki.
- Kasiŭ by Chviedźka, dy ŭ torbie redźka.
Čytačy ž ciešylisia, heta ŭsio čytajučy, i ščodra sypali svajo:
- Boh sirot lubić, dy ščaścia nie daje.
- Chto prastuje, toj doma nie načuje.
- Pojdzieš naciańki — patraciš dziańki.
- Ryby i zajcy zaviaduć u starcy.
- Ad kapusty dzieŭki tłusty.
- Nie rabi lichoha i nie bojsia nikoha.
- Słuchaj mianie i biada nie minie!
- Pajšoŭ za voŭnaj, a viarnuŭsia stryžanym.
- Sam nie ham i druhomu nie dam.
- Pašli durnoha, za im — druhoha.
- Nu pamreš! Budzie ziamli skvarka, ludziam čarka!
- Nie hałodnaja karova, kali pad nosam sałoma.
- Jeści — nie sraci, možna pačakaci.
- Na tabie, niaboža, što nam niahoža.
- Kudy koń z kapytom, tudy i rak z klušnioju.
- Uha, čakaj Piatra — syru źjasi.
- At, u henaj bałabołki i niasiejanaje raście.
- Svajho losu na kani na abjedzieš.
- Nie najeŭsia — nie naližašsia, pierad śmierciu nie nadyšašsia.
- Šyła-šyła — haŭnom zaviaršyła.
- Hoły, źbirajsia! — hoły hatoŭ.
- Kažuch lažyć, i durań dryžyć.
- Byli b durni, a pany znojducca.
- Žartavaŭ voŭk z kaniom, dy ŭ žmieni zuby panios.
- Byŭ by panič, kab nie śviny łyč.
- Niama horšaj doli, jak žyć biez voli.
- Žanisia, kab durni nie źvialisia.
- Pažyvi čałaviekam, sabakam pažyć jašče paśpieješ.
- Jak dudu nadźmieš, tak duda ihraje.
- Usiakamu čałavieku sonca śviecić.
- Pamirać źbirajsia, a žyta siej.
- Horš niama, kali baišsia — i hora nie minieš, i nadryžyšsia.
- Rozum nie kuleš, u hałavu nie ŭliješ.
Kamientary
“- Tata, tata, lezie čort u chatu! – Darma, synok, aby nie maskal”